Ispovest jednog bisexualca – 12. Boško

68
Share
Copy the link

Narednih par meseci sam jebao Sladju redovno na obostrano zadovoljstvo. Onda je ona pronašla momka, nekog seronju Dragana koji ju je držao kao malo vode na dlanu. Od tog trenutka smo ja i Sladja prestali da se krešemo i ostali smo samo dobri drugari.
Za divno čudo tih par meseci nisam imao drugog seksa sem sa Sladjom. Ne znam da li je razlog bio taj što smo se jebali bukvalno svaki dan, pa čak i po nekoliko puta, ili nešto drugo, ali jednostavno je bilo tako.
Kao što rekoh, Sladja je našla papučara Dragana i ja sam, ne želeći da drkam počeo da tražim nešto za sebe. Medjutim, bezuspešno. Uvek kada nešto tražite, po pravilu ne nadjete, već ono dodje samo, onda kada se najmanje nadate. Tako je bilo i ovoga puta.
Vraćajući se jedne večeri kući iz kafane i provoda sa društvom, naleteh na Miljana. Miljan je bio momak iz kraja koji me je jako nervirao. Pored toga što je bio gej i totalno feminiziran, kao neka tetkica, bio je ludo zaljubljen u mene i na sve načine pokušavao da mi se uvuče u krevet. Takodje, jako mi je smetalo to što je bio jako promiskuitetan (znao je da se pojebe i sa po više frajera na dan), jednostavno nije birao sa kim će, a uz to i nije koristio nikakvu zaštitu. Njegov moto je bio da je sex sa kondomom isto što i pranje nogu u čarapama. Ne sporim, i ja sam bio promiskuitetan, ali sam postavio neku donju granicu ispod koje neću ići po bilo kojoj ceni, a vodio sam računa i o zaštiti.
Pošto smo živeli u istoj ulici, na žalost, često smo se sretali, pa tako i te večeri.
– Ćao – reče Miljan mazno, skoro pa ženskim glasom.
– Zdravo – odvratih ja pomalo grubo.
– Šta ima novo macane?
– Ništa, evo idem kući.
– Jesi li našao posao?
– Nisam još. Niko ne traži radnike. Kriza.
– Čuo sam da Žare otvara kafanu. Mogao bi tamo da probaš, ti si u vojsci bio kuvar.
– Koji Žare?
– Kako koji? Pa Žare, Lula.
Žare je bio jedan od moćnijih frajera u gradu. Zvali su ga Lula jer od kada je postao moćan nije vadio lulu iz usta, verovatno da bi izgledao otmenije. Oni koji ga nisu voleli i poznavali, govorili su da je bogatstvo stekao na sumnjivim poslovima i kriminalu. Ostali, njemu bliski, su govorili da je sve stekao zato što je bio sposoban i pametan. Istina, dosta sumnjivih stvari i afera se je dešavalo po gradu za koje se pričalo da iza njih stoji Lula ili neko od njegovih ljudi, ali to niko nije smeo glasno da kaže. Svejedno, znao sam da ljudi koji rade za njega imaju dobre plate.
– Hvala ti. Vidimo se. – rekoh ja Miljanu i požurih kući.
Sutradan, čim sam se probudio, otišao sam do trafike i kupio novine da vidim ima li u oglasu nešto da Lula otvara kafanu. Medju prvima je stajao oglas da se u okolini grada otvara restoran i da ima potrebu za radnicima svih profila. Nešto mi je govorilo da je to taj oglas. Nazvao sam telefonom i rekli mi da dodjem taj dan na razgovor u dva.
Lako sam pronašao restoran. Bio je izvan grada i na glavnom putu. Na razgovor me je primio neki Aca koji se je predstavio kao menadžer restorana i rekao da će me obavestiti.
Nakon par dana sam dobio poziv da se javim u restoran na posao kao pomoćnik kuvara i da ću biti prvih tri meseca na probnom radu. Ako se pokažem ostaću za stalno, a ako ne…
Sve je bilo istina. Restoran je pripadao Luli, dok je Aca bio samo menadžer koji ništa nije smeo da uradi bez pitanja. Posao u kuhinji je bio jako težak, jer je restoran od početka, zahvaljujući Lulinim poznanstvima i reputaciji, radio punom parom. U mojoj smeni, ja sam bio dodeljen kao pomoćnik glavnom kuvaru po imenu Boško. Bole je bio, na moje iznenadjenje samo četiri godine stariji od mene, ali je došao kao majstor koji je već radio preko u inostranstvu. Istine radi, njegovo znanje je bilo veliko. Bio je pravi majstor u kuhinji. U kombinaciji sa mojim zalaganjem i skromnim znanjem iz vojske, mi smo činili par koji je besprekorno funkcionisao u kuhinji. Jako smo se dobro slagali, kako u poslu, tako, i nakon mesec dana, privatno. Počeli smo da se povremeno družimo, što se svodilo na odlazak na piće nakon završenog posla.
Jednog dana, Boško se nije pojavio na poslu. Menadžer Aca je skroz poludeo, naročito što nije mogao ni da ga dobije na telefon.
– Mali. – obrati mi se Aca nervozno i ljutito – Boška nema, i za mene je on mrtav, od ovog trenutka si ti glavni kuvar i sve je na tebi.
– Ali, ja… – nisam očekivao nešto tako, pogotovo što se nisam osećao sposobnim da vodim kuhinju kao glavni kuvar.
– Nema ali. Ako ti se ne svidja ili ne možeš, kupi prnje i odlazi. Ne trebaš mi ni ti.
– Ma mogu. Samo sam mislio da nije fer prema Bošku. Ko zna šta je u pitanju.
– To me ne interesuje. Mogao je da se javi.
Toga dana sam se razbio od posla. Kako je smena odmicala, ja sam se osećao sve bolji i sposobniji. Pomoćnici su me slušali i radili dobro, tako da je na poslu sve završeno perfektno i na vreme. Kao da je Boško bio sve vreme tu.
Pred kraj radnog vremena u kuhinju udje Aca i reče:
– Mali bio si odličan. Čak je i gazda bio zadovoljan. Od sada si ti glavni kuvar.
– Hvala.
Brzo sam se presvukao i krenuo ka gradu. Rešio sam da odem do Boška kući i vidim šta se dešava. Ipak smo bili drugari.
Brzo sam stigao do njegove zgrade. Iako sam znao gde stanuje, nikada nisam bio kod njega kući.
Zazvonih na vrata i sačekah. Čuo sam korake iznutra. „Kući je“ pomislih. Vrata mi je otvorio Boško. Izgledao je kao govno na kiši. Sav iznuren, neispavan i otekao od plakanja. Prvo mi je kroz glavu prošlo da mu je neko umro.
– A, ti si – reče promuklo – hajde udji.
– Ćao. Šta se dešava čoveče? – upitah ulazeći za njim u stan – ovi na poslu su poludeli.
– Znam. Verovatno te je Aca postavio za glavnog kuvara.
– Da.
– Neka je. Zaslužio si.
– Dobro. A šta ćeš ti? Šta se desilo?
Dugo mu je trebalo da se otvori i ispriča mi šta se desilo. Boško je bio u vezi sa nekim dečkom koji ga je posle dve godine zajedničkog života napustio i otišao. Ostavio mu je samo pisamce na kome je napisao da je zavoleo drugoga i da odlazi. Boško je baš bio u bedaku, isključio je telefon i ostao ceo dan kući da tuguje.
Tog dana smo se obojica napili kao guzice.
Sutradan smo otišli zajedno na posao i zajedničkim snagama uspeli da izmolimo Acu da Boško ostane na poslu. Ovaj je pristao, ali samo pod uslovom da ja budem glavni kuvar, a Boško pomoćnik. Naravno, umesto dečka, Aci smo rekli da ga je ostavila devojka. Boško mi je bio jako zahvalan zbog toga i sve vreme bio kasnije tokom posla na mojoj strani, pa mi čak i pomagao u nekim stvarima koje nisam znao. Tako sam uz njegovu pomoć uspeo i da usavršim kuvarski zanat.
Jedne večeri, nakon desetak dana od dogadjaja, vraćajući se sa posla, Boško me pozva na piće kod njega.
– Ne znam. Kasno je. – odgovorih.
– Hajde, jebo te. Pije mi se, a ne želim to sam, a i sutra smo slobodni, ne radimo.
– Pa što da ne.
Ubrzo smo bili kod njega u stanu i pijuckali rakiju uz neobavezne teme. Već je bila uveliko ponoć, kad Boško reče:
– Moram da se istuširam, još mirišem na kuhinju, a mogao bi i ti.
– Hajde ti prvi, pa ću ja posle.
Nakon tuširanja, ponovo smo sedeli, pijuckali rakiju i pričali, ali ovoga puta, goli i samo sa peškirom omotanim oko struka.
Rumenih obraza jer nas je rakija već dobrano uhvatila pod svoje, počeli smo i malo o škakljivim temama.
– Nisam očekivao od tebe da ćeš onako prihvatiti to što sam bio u vezi sa muškarcem. Delovao si mi kao muškarčina – reče Boško u jednom trenutku i otpi gutljaj rakije.
– Pa imao sam i ja nekih svojih iskustava.
– O, to je novi momenat. Nisam znao.
– Dobro, ne baš kao ti. Ja sam tip koji se emotivno ne veže. Meni samo jako prija sex i uživam u tome.
– Nisam ni ja, do ovog poslednjeg, ali eto desilo se.
– Ne znam. Ipak mislim da se nikada neću zaljubiti u muškarca. U ženu možda da, ali u muškarca, sumnjam. Sa muškarcima mi je samo doba*ex.
– Koliko si ih imao do sada?
– Ne znam, nisam brojao. Ne puno. A ti?
– I ja malo. Naročito od kada sam bio u vezi sa Petrom. Veran sam mu bio i bilo nam je lepo, ali eto sad….
– Nema veze. Proći će i to.
– Da samo treba malo vremena.
– I sexa druže moj. Prethodna ljubav se zaboravlja samo sexom i provodom. Bar tako kažu.
– Jel ti to meni nešto predlažeš? – upita me sad Boško pomalo sumnjivo.
– Što da ne. Znamo se.
Tu se naš razgovor završio, jer je Boško razgrnuo peškir i prišao mi. Počeli smo strasno da se ljubimo. Boško je bio pravi znalac u ljubljenju. Toliko mi je bilo dobro da mi se kurac digao do pucanja. Spustio sam svoju ruku do njegovog medjunožja i napipao lepi pravi tvrdi kurac. Počeli smo i da se milujemo i polako padosmo na krevet. Ja na ledja, a Boško na mene. Osetio sam kako nam se tvrdi kurčevi sudaraju izmedju naših stomaka.
– Mmmm. Prijaš mi – reče Boško izmedju dva polju*a.
– I meni je lepo – rekoh.
U tom rvanju i ljubljenju polako se spustismo na pod. Pali smo tako da je sada Boško bio na ledjima, a ja na njemu. Pošto je u padu raširio noge ja sam mu se našao taman izmedju. Moj tvrdi kurac je glavićem udarao u njegova muda, što je i njega i mene dovodilo do ludila. Malo sam spustio kukove i namestio vrh svog kurca na Boškov šupak. Nismo prestajali da se ljubimo. Gurnuo sam lagano i moj kurac upade do pola u Boškov čmar. Boško zabaci glavu unazad i tiho uzdahnu od zadovoljstva. Uhvatio sam ga za ramena i polako ga navuko na kurac do jaja. Uživali smo neizmerno obojica. Moj je kurac pulsirao u njegovoj guzi. Tada ga uhvatih za noge ispod kolena i lagano mu odigoh i raširih noge. Počeo sam da ga tucam. Prvo lagano pa sve brže i brže.
– Toooo… Dule… baš mi prija kako me tucaš…
– Ah, Bole… uživam.
– Nabij mi ga srećo… Do jaja… Želim ga duboko u sebi…
– Evo ti ga…
Napaljeni što od rakije, što od uzajamne privlačnosti brzo smo došli do vrhunca. Osetio sam kako mi se sperma sprema da izleti napolje, pa sam uhvatio Boška za kurac i počeo sumanuto da mu ga drkam. Svršili smo istovremeno. Ja u njemu, on po meni. Legao sam zadihan pored njega na patos i uživao dok mi je njegova ruka razmazivala spermu po grudima.
Ležali smo tako nekih pola sata u tišini i pušili cigarete. Odjednom Boško ustade i reče:
– Vreme je za još rakije…
– Može…
Seo sam na patos oslonjen na krevet raširenih nogu, tako da su mi muda i kurac mlohavo visili po podu. Boško mi pridje i dodade rakije, te sede na patos pored mene.
– Kako ti je bilo – upita me.
– Odlično, a tebi?
– Jako mi je prijalo. Nadam se da ćemo ovo ponoviti.
– Uvek. Ali…
– Znam. I ne očekujem od tebe da se zaljubiš u mene. A i mislim da ja ništa ne osećam prema tebi, ali mi sex sa tobom jako prija.
– I meni.
– Samo ima jedna stvar…
– Koja?
– Želeo bih i ja tebe da probam.
– Naravno – rekoh – ako nešto volim, to je kurac u mom dupetu.
– Šta onda čekamo…
Onda Boško spusti glavu medju moje noge i uze moj kurac u usta. Počeo je polako da se diže. Boško je to veoma dobro radio i moj kurac je već bio u punoj snazi u njegovim ustima. Okrenuo sam se i dok mi je on pušio, dohvatio se njegovog kurca i slasno ga usisao u usta. Ne znam šta me je više palilo i izludjivalo. Da li njegovo vrhunsko poigravanje sa mojim kurcem i glavićem, ili njegov kurac u mojim ustima iz čijeg su se glavića cedili ostaci sperme. Imao je veoma ukusnu spermu.
Dugo smo se tako sladili i palili u pozi 69, dok Boško nije ustao i uhvatio me za kukove. Nežno me je namestio uz krevet. Gornji deo tela mi je pao po krevetu, a kolenima sam klečao još uvek na patosu. Oslonio sam glavu na jastuk i obema rukama se uhvatio za guzove. Raširio sam guzu koliko god sam mogao i očekivao da Boško prodre.
– Uh… imaš jako lep čmar – reče Boško.
– Jebi me…
Osetih boškov glavić na mom čmaru. Zadržao se je tu malo i počeo polako da prodire u meni.
– Ahhh… Nabi mi ga…
Uživao sam u nabijanju na kurac. Kad mi je prodro do jaja, Boško me je uhvatio za kukove i počeo da jebe. Tucao me je znalački i lepo. Što mi je najviše prijalo, trajalo je jako dugo. Volim kada me neko dugo, jako dugo, jebe. Boško je upravo to radio. Mislim da me je jebao ceo sat pre nego što smo svršili. On u meni, ja po krevetu. Kolena su me bolela od čučanja.
Zaspali smo zagrljeni.
Još dugo smo radili zajedno i jebali se uvek kada su nam to vreme i posao dozvoljavali. Uživali smo jedno u drugome dugo.
Sex kao iz bajke.