IZGUBLJENO – NAĐENO V (Tomorrow never Dies)

16
Share
Copy the link

Probudilo me škripanje kočnica. Divno je započeo dan. Graja je dopirala do mog kreveta. Ustao sam, ogrnuo se i izašao na balkon. Zanimljiv prizor. Iz besnog auta, sve mi se činilo da je u pitanju Audi, izašao je jedan gospodin i mlatarajući rukama prilazio drugom autu. Njegov dubok i seljački glas daleko se čuo. Pomislio sam da je u pitanju neki ministar. Zajebao sam se, nije odgovarao u potpunosti opisu istog. Svejedno neki guzonja. Iz drugog auta je izašla devojka pokušavajući smiriti situaciju, odnosno objasniti šta se zapravo desilo. Uzulad. Sirotica, zaboravila gde živi. Minut – dva sam bespomoćno gledao majmuna kako se nadnosi nad devojkom i otvoreno preti, iako sam načuo da se radi o većoj ogrebotini, dok su prolaznici kraičkom oka posmatrali situaciju. Stižu cajci. Poželio sam se dobro…. ispovraćat.
Gledajući sadržaj neizbačene kante za smeća prostrujale su mi kroz glavu reči mog prijatelja i izmamile širok osmeh. Naime, žalio mi se kako je dva puta zaredom zakazao u igri sa vereni*. Problem sa erekcijom. Ja sam u neku ruku savetodavac. Još da me neko posluša, bilo bi lepo. Čudno je, jer verenica je izuzetno vruća riba, koja se profesionalno bavi slikanjem, koliko se profesionalan može biti u ovim našim uslovima. Meni se često dizao i na njene slike.
„Pa pribegni nekom proverenom fetišu ili igri koji pomažu“, prisećao sam se svojih reči.
„Znaš, zabranila mi je da je zovem kurvom tokom seksa, a i na guzi je restrikcija“.
Na te njegove reči sam mu se nasmejao u lice, a upravo sad sam se okliznuo u kupatilu od navale smeha.
„Pametno, inače bi ostala u erotskim fantazijama svog muža kurva do kraja života ili bolje braka, a guza nekad zahteva malo ljubavi i nežnosti, ta nije to bokserska vreća. Moraš smisliti nešto novo, ili još bolje prepusti se njoj. One su uvek kreativnije.“
Kao najperverznija osoba u društvu nisam želio da mu dajem direktan savet. Bilo bi mi drago da ga devojka uzme pod svoje. Na rastanku je spomenuo neko vezanje. Baš me je zanimalo na šta će to ličiti. Inače lik je sasvim ok samo zbog obaveza je malo zakazao na tom polju.

Zverao sam po stanu i u kuhinji zatekao vruće krofne. Kad ih je samo stigla spremiti. Možda je ovo nagrada za prošlu noć. Mada nisam nešto briljirao. Opet, nije bilo tako loše. Samopouzdanje na nivou. Zagrizao sam jednu. Punjene su džemom od šipka, što je značilo samo jedno, teta Sanja je umešala prste.
Odneo sam posudu do računarskog stola. Da pogledamo što je novo u mom svetu.
Ozonske rupe. Ne samo da pokušavamo sprečiti njihovo širenje, nego neki pametnjaković pravi studiju o tome da ih u potpunosti zatvori. Kako smo samo inovativni, „tužna zemlja i to trpi da je Mačak Lazar krpi“.
Šta pametno uraditi. Nastaviti pisati. Moram paziti da se ne uflekam džemom.

Saša je otišao rano, ovoga puta da stvarno obiđe bolesnu babu.
Ustali smo i sređivali utiske. Ostavio je malu porukicu na stolu u kojoj je obasipao komplimentima devojke. Naravno, jedna rečenica je bila striktno upućena meni i nema potrebe naglašavati da je izazvala gromoglasan smeh. Vratio mi za onu glavurdu. Razmišljali smo kako da provedemo dan. Zadnji dan u ovom posetu. One se zbog svojih obaveza i planova vraćaju sutra u Francusku, a Keiko će za par dana u Japan. Zanimljiv je taj odnos Eme i Keiko. One su izuzetno bliske rodice. Čak mi se motala po glavi reč incest. Ma nema šanse. Odbacio sam tu glupost. U nekim našim uslovima ta reč bi njihov odnos savršeno opisivala. Uletela je u sobu sa velikom tepsijom u rukama teta Sanja.
„Ovo su deco kiflice punjene mlevenom čokoladom, lešnikom i bademom.“ Spremila sam ih za vas i za ovog mužjaka da povrati snagu. Navalite slobodno. Nina sine prevedi im.“
Od reči do reči. Umesto onog mužjaka rekla je moje ime.
Ja sam zaprepašteno gledao u Sanjine isturene grudi. Nikad se nije tako oblačila za izlet u naš stan. Bile su velike i lepo oblikovane. Čak i malo ruža na usnama. Rumenila na obrazima. Nokti nalakirani crvenim lakom. Teta Sanja se vraća u život. Čak i taj zavodljivi parfem, koji sam jedva osetio od mirisa kiflica. Gošće su se odmah latile specijaliteta, a ja i Nina smo je ispratili.
„Nina, nateraj ga da pojede što više, istrošila se dušica, koliko sam mogla čuti. Znaš da ustajem popiti lekove.“
Nina je smešeći se klimala glavom.
„Da, ne morate se brinuti za onog nesretnika od presednika, srela sam ga po povratku iz pekare. Neće vas uznemiravati. Barem neko vreme.“
„Pa šta si mu rekla“, ozbiljno će Nina.
„Rekla? Nisam ništa, krenuo je da vas upozori i objasni vam značenje pristojnosti i tišine, a ja sam mu malo zaigrala grudima ispred onih buljavih očiju. Mislim da je jedva pronašao vrata svog stana.“
Dok ju je Nina grlila, ja sam se čudio. Teta Sanja nikada nije tako razgovarala. Iako mi se to sviđa, bojao sam se da smo mi tome doprineli.
Predsednik kućnog saveta, ne znam kakvu titulu nosi slična osoba u vašim zgradama ili neboderima, je živeo upravo ispod mene. Svoju titulu je nosio ponosno i zdušno se borio za prava stanara, dok se nije previše uneo u pomenuto. Otvoreno je počeo iritirati svojim stavovima. Bio je čmar. Šupak je ipak preblag izraz za njega. Jednostavno ružan čmar. Ja sam mu bio trn u oku, a od kada je Nina došla obrazovala su se dva trna. Znali smo ponekad, ajde bolje reći ne baš često kršiti taj neki pravilnik o ponašanju. Nikom nije smetalo osim njemu, tako da smo ja i moja devojka bili tema na sastancima kojima nikada nismo prisustvovali. Mene je to prilično zabavljalo. Uživio sam se u tu ulogu bezrazložnog delikventa i buntovnika.
„Ne zaboravite, ručak je kod mene“, reče Sanja zatvorivši vrata za sobom.
„Moramo joj naći…jebača“, rekao sam i u sekundi pocrvenio.
Nina je reagovala brzo i mlatnula me mokrom krpom po glavi.
„Kretenu, u pitanju je teta Sanja. Naša teta Sanja.“
„Ako je, svako ponekad treba jebača.“
Pokvarila mi je zuru, koja iskreno i ne liči ni na šta. Ozbiljno me brinu ove sede. Već ih mogu izbrojat na prste obe ruke.
Pre ručka dobio sam sms od Saše u kojem nas poziva vani na piće.
Ručak je bio ukusan, slastan i mastan. Obavezno se jelo rukama. Toliko o bontonu. Ja sam mislio da se samo ćevapi i pite jedu rukama. Keiko je, umazane brade, uživala i često upućivala komplimente teta Sanji.
Nakon što smo se rešili Saše. Ovo ozbiljno shvatite kao šalu. Prošetali smo se gradom. Na moje opće zadovoljstvo sneg je ponovo počeo padati. Nakon duge i bogate šetnje, odlučili smo se za kino. Pardon, odlučile su se za kino. Ja sam se izgleda samo pitao onda kada treba skinuti gaće.
Film. Smešan. Sedio sam između Keiko i Eme čuvavši u krilu sve moguće grickalice ovog sveta. Malo golotinje u filmu, da razgali dušu.
„Ovo treba probati“, šapnu mi Ema i nasmeja se.
Pogledao sam je.
„Za ovo treba dvoje“, odgovorio sam još tiše.
„Dvoje će i biti“, namignula mi je, „ako se potrudiš.“
Razmišljao sam o tome gde bi trebala biti granica u ovome, osećao sam se lepo i drugačije pored ove Francuskinje, posebno kada bi posegnula rukom za kokicama u moje krilo.
Padao je mrak, a mi se pešice uputili kući. Nisu donele puno stvari, tako da ćemo ih brzo spakovati. Kupile su neke suvenire. Taj ljudski um često zabrza pa smo već pravili plan posete Keiku u Japanu. Ona je usput rekla da ima nekoliko prijateljica koje obažavaju muške „Gaijin“, tako da bi ja bio tako reći meta. Nina se ponašala kao da joj je malo dosadno. Ponekad bi se nasmejala, ali i taj osmeh je imao svoju težinu. Možda je samo umorna.
Pustio sam devojke da razgovaraju, a ja sam u kuhinji dobrih sat vremena proveo gledajući taj spoj belog i crnog. U životu malo šta može biti crno ili belo, ali definitivno ništa nije sivo. Zašto nostalgija uvek ispliva kada se osećanja ne mogu iskontrolisati? Treba li osećanja kontrolisati, po svaku cenu? Zarad nečega. Možda prihvatiti ono što ti se nudi i biti zadovoljan. Ako ti se ponudi malo više?
Nina me prodrmala.
„Hoćeš li se okupati, ostalo je tople vode.“
Trznuo sam se.
„Sanjariš, a već nam malčice fališ.“
Kimnuo sam glavom.
„Šta to znači“, upitala je i podigla obrvu.
„Trebao bih se okupati.“

Ema. Postajao sam svestan da je nemoguće imati samo seks. Seks bez obaveza. Šta on isključuje. Strasti? Malo sutra. Osećanja? Definitivno ne. Prije ću se samozadovoljavati. Skoro sam bio siguran da Emino ponašanje i pogledi nisu igra. Ako bi se ispostavilo da jesu, morao bih odglumiti nerazočaranje. Nina je nezainteresovana. Koliko je sigurna da me jednoga dana zbog ovoga što radimo i usput uživamo u tome neće izgubiti. Znao sam da ovo iz mene govori strah da ja ne izgubim nju. Šta bih ja bez tebe? Nina.

Osušio sam se i izašao iz kupatila. Iznad pojasa sam bio nag.
Svetla su prigušena. U dnevnoj preko tepiha i jednog dela parketa bila je prostrta velika deka. Sedele su na njoj gole golcate Keiko i Nina, okružene kompletnom kolekcijom seksi igračaka. Bučno su se ljubile i masirale jedna drugoj grudi. Spavaća je bila otvorena i mogao sam videti u polumraku kako se kod balkonskih vrata nazire žensko telo.
Još jedna lampa se upalila. Potpuno gola sa crnom maramom preko očiju u uglu sobe je zavodljivo plesala Ema. Grudi su joj skrivale dvije crvene marame, čije je krajeve spustila preko ramena. Popustio sam. Prvi puta nisam imao dilemu. Ušao sam i zatvorio vrata. Sve one gluposti, ako su to i bile, o kojima sam razmišljao pale su u vodu. Izronila je strast. Samo strast. Nju su podupirala i dodirivala sva moguća osećanja. Ona je bila moja vodilja.
„Tu si“, progovorila je.
Krenuo sam prema njoj.
„Ne vous approchez pas.“
Stao sam. Stao i uživao. Marame se poletele sa grudi u mom pravcu. Bile su dovoljno duge da me pomiliju po licu. Njihov miris mi je pomutio razum. Gledao sam kako krajevima marame trlja ribicu dok je drugu zagrizla i besno zarežela.
„Priđi mi polako, na kolenima.“
Poslušao sam ju.
Svaki moj pokret je bio popraćen jačim udarcem dlana od pod. Kako sam bio bliži tako je i režanje postalo slabije. Na pola metra od nje me sačekala naslonjena na zid, blago podignute noge pružajući mi svoje stopalo. Ubrzo su se prstići našli u mojim ustima. Brzo bi ih ugurala te prepustila mom zadovoljstvu i lagano vadila dopuštajući da ih na posletku izljubim.
„Znala sam da ovo voliš,“ smešila se.
Krenuo sam prema gore. Pratila je svaki moj poljubac zadovoljnim mumljanjem.
Stigao sam do ribice. Trebala mi je čitava večnost. Izljubio sam rubove i lagano jezikom prešao preko nje. Zadrhtala je. Na red je došao pupak. Grudi su se nazirale ispod marama. Ponovo ih je prekrila. Zubima sam ih skinuo i odbacio. Pale su na krevet. Kao da im je tu trebalo biti mesto. Napokon usne. Oblizale se i rukama me privukla. Ema se ljubi fantastično. Francuski. Nisam mislio da ovo bude smešno. Jednostavno sam ja bio trapav pored nje. Ugurao sam joj jezik iako mislim da je i to bilo prilično nespretno. Nije se bunila, čak se doimala zadovoljnom. Teško je bilo privesti polju*e kraju. Na putu se našao nosić. Obljubljen je. Skinula je maramu s očiju.
Gledala me, duboko dišući.
„Prepusti mi se“, rekla je i uzela me za ruku.
Seli smo na krevet. Zavezala mi je oči. Mrkli mrak, tek toliko da pojača osećaj.
„Lezi.“
Nije zvučalo kao naređenje.
Legao sam, a ona se popela na mene i podarila mi svoje krupne sise. U transu sam ljubio njenje bradavice i verovatno se sav ubalio dok su se smenjivale. Zavezala mi je maramama obe ruke za krevet. Bio sam uveren da bih se nekim jakim trzajem oslobodio. Zašto bih? Uživao sam. Svukla me. Ustima je dodirivala moj kurac, koji je na svaki dodir ili poljubac davao znake života. Tako ga je i podigla. Završavao je duboko u njenim ustima sve dok nije dostigao punu veličinu i debljinu. U igri je bila i ruka. Snažno i brzo bi me drkala, a potom puštala nekoliko sekundi, te ponovo se na njega vraćala usnama. Jezikom je kružila oko glavića. Odjednom je ustala sa kreveta. Ništa. Neugodna tišina. Iz susedne sobe se čulo stenjanje. Molio sam da mi se vrati. Nije. Pulsirao sam tvrd kao stena. Ostavila me u teškom stanju.
„Moli na francuskom i vratiti ću ti se“, rekla je.
Osetio sam kada je sela na krevet.
„S’il vous plaît, revenir“, molio sam.
Čekao sam možda jedan minut. Samo jedan minut u takvom položaju je značio čitavu večnost. Nesvesno sam pomicao usne. Odjednom. Njena usta se spustiše. Žestoko mi je pušila. Možda minut. Vratila me u život. Nije prestajala. Ovako će me dovesti do vrhunca. Svaki mišić u telu mi se napeo. Svršavao sam teško dišući. Osetio sam kako jezikom kupi moje seme. Popela na mene i u moja poluotvorena usta ugurala jezik. Miris i okus semena. Poljubac je bio dug. Odvezala me i skinula povez.
Ustao sam se u sedeći položaj. Legla je i lagano raširila noge. Progutao sam pljuvačku i već narednog momenta ugurao svoju glavu u njeno međunožje. Nežno. Par dodira jezika za sami ulaz, a onda sam ga povukao do klitića. Vraćao sam se na početak i osetio kako se polako otvara. Kada god bi prevukao jezikom prema gore zadovoljno bi uzdahnula. Mrmljala je nešto na francuskom. Ovlažio sam srednjak i malo zatrzao oko rupice, a u isto vreme usisao klitić. Gurnuo sam joj vrh prsta u rupicu, a istovremeno ispustio klitić i nastavio lizati mesta oko njega. Trljalja je nogama po krevetu. Ovoga puta nećeš.
Podigao sam pogled, sklopljenih očiju je grizla maramu. Kurac mi je bio u prilično dobrom stanju, mada je na dodir njenih stopala brzo napredovao do tačke ključanja. Nežno ga je trljala. Bila je spremna. Okrenuo sam ju, a ona mi zaigra dupetom ispred kurca. Primicila se, dok sam ja, smešeći se, bežao do ivice kreveta. Gledao sam to vrcavo dupence kako zove, mami, vapi i zavodi. Vratila se u početni položaj, spustila glavu i šapnula :
„Je suis à toi. “
Izgubio sam se u njenoj ribici. Izvukao ga do kraja i prodirao polako. U pomenutom ritmu neko vreme. Bio sam napolju i protrljao glavićem pičkicu. Okrenula se i pružila mi ruke. Bila je jako napaljena. Promrljala je da ovako najviše voli.
Legao sam na nju i ugurao joj nežno kurac. Jak uzdah. Moj ili njen. Bio je nezaboravan. Obujmila me nogama, a ja sam zabacio. Vadio sam ga do kraja i pokušavao prodreti što dublje pre nego se zanesem. Nije ni čudo što je par puta ispao. Vraćala ga brzo rukom, a potom smo uhvatili ritam.
„ Qui, qui qui…… qui baise-moi.“
Šaputala mi je na uho i izluđivala me. Ruke su joj bile u mojoj kosi. Povremeno između navale uzdaha bi jezikom lizala moja usta i obraze, što mi je davalo dodatnu snagu.
„Baise-moi……Baise-moi“, bila je glasna.
Čuo sam kako u susednoj sobi jedna od devojaka svršava ili možda obe. Eksplozija užitka.
Navalio sam tako da se nije tresao samo krevet već čitava soba. Ponovo sam bio gotov. Izvadio sam ga i par krupnih kapi završi na njenim butinama. Jako je prstićima počela masirati klitić, a ja u pomoć pozvah svoj jezik. Bila je van sebe. Vrištala je. Podigao sam glavu.
„Venez à moi…. calmez-moi…..s’il vous plaît, “ glasno i isprekidano je molila.
Svršavala je nisam znao šta da uradim, a onda je ispružila ruke. Dlanovi su joj bili vlažni. Povukla me na sebe i usne nam se ponovo spojiše. Osetio sam svaki drhtaj njenog tela. Molio sam se da traje što duže. Otrcano je znam, ali lepim stvarima uvek mora doći kraj.
„Ostani“, prošaputala je.
Poljubio sam je i ustao. Na vratima su gole stajale Nina i Keiko. Nisam ni osetio momenat kad su ušle. Šta su videle ili osetile.
„Morale smo ući, nismo mogle izdržati“, reče Keiko.
„Biće dobro ako nam neko ne pozove cajce“, dobaci Nina.
Nije bilo toliko kasno, ali opet, znao sam da smo dobro prešli granicu.

Deku, mokru na nekoliko mesta, sam odnio u kupatilo. Rapored spavanja je isti. Legao sam, naslonio se na Ninine guzove i razmišljao o Emanuelle. Dok smo se mazili na celom svetu nije postojalo ništa drugo, iako sam bio svestan da nismo sami, da je u susednoj sobi moja devojka i da nas deli samo jedan zid, kojem je uskoro potrebno krečenje, za mene je samo postojala Francuskinja koja tako tiho i slatko diše nekih metar ili dva od mene. Lebdi. Nina se okrenula.
„Ne spavaš?“
„Ne.“
„Pa dobro, onda ćemo proveriti.“
„Proveriti ššštttaaa….“
Nisam ni završio, a ona je izvadila moj kurac i počela ga povlačiti.
Rastao je, sporo ali sigurno. Kako i ne bi, u Ninoj ruci je sve raslo.
Uzdahe sam pokušao prigušiti zaronivši u njenu kosu. Greška. Samo je pojačalo osećaj. Jastuk, možda me on spasi. Dostigao sam maksimum. Prestala je i vratila me u gaće.
„Čemu….“, zbunjeno sam je pogledao.
„Htela sam da proverim je li još uvek moj.“
Pospano se nasmešila i spustila na moje grudi.
Milovanje njene kose me uspavljivalo. Otvorio sam oči. Neki prigušeni zvuk. Dolazio je odozgo. Pogledao sam na krevet. Ema je ležala, otvorenih očiju, okrenuta prema meni. Nasmešila se, dok su niz obraze tekli potoci suza. Zapanjeno sam gledao. Smeh kroz suze. Stavila je prst na usta dajući mi znak da budem tih i da ne ustajem. Nije mi bilo svejedno. Pekle su me te suze.
„Ne odvraćaj pogled. Nemoj bežati. Oseti.“
Ono govno u meni je prvi puta bilo u pravu. Dirnulo je i njega. Gledao sam i progutao svaku suzu koja bi kliznula na jastuk.
„Spavaj“, zamolila me.
Kako neko može tako tiho plakati. Ipak taj plač mora biti dobar neki će se čvorovi kroz njega rasplesti. Nakon nekog vremena sam ponovo otvorio oči. Ema je zaspala. Savršeno vreme da i ja pustim koju suzu.

Probudli smo se rano, a još ranije morali krenuti. Svi su bili veseli, smejali se iako je našem druženju došao kraj. U autu doručkujemo tople kroasane.
„Svratiti ćemo malo do onog butika“, reče Nina između zalogaja.
„Ja moram obaviti nešto na brzinu.“
„Planiramo se zadržati nekih pola sata.“
Lukavo sam se smešio. Ostavio sam ih da uživaju u krpicama, a ja brzo krenuo ka svom odredištu ne obraćajući pažnju na ovo zlo u meni koje mi je čitavo vreme zameralo.
„Plakao si pičko.“
Odzvanjalo je u glavi. Plakati možda je preterano, ali zvati me imenom božanstva je naprosto nedopustivo. Poziv.
„Dijana, možeš li mi pronaći….. mislim da sam je negde vidio.“
„Jao, pa to je jako stara knjiga, moram sići dole da pogledam.“
„Dolazim za pet minuta, nađi mi je. Molim te.“
Spustila je. Znao sam da je krenula u potragu.
Knjiga me čekala na stolu.
„Da ti je upakujem?“
„Ne, samo mi daj olovku.“
Brzo sam napisao rečenicu, koja je u tom momentu ubila svu strepnju u meni.
Biće šta biti mora.
„Kada ću ja tako nešto doživeti“, smešila se.
„Kada se najmanje nadaš. Dužnik sam ti.“
„Koliko…“, primakla se.
„Nemaš pojma“, šapnuo sam joj na uho i brzo je poljubio u čelo.
„Ciao Bello.“
„Arrivederci signorina.“
Sad sam trebao podignuti šešir, kojeg nisam imao. Svejedno, šačica ljudi u knjižari nas je zbunjeno gledala.
Dijana je bila jedna od retkih osoba, koja nije zabadala nos u tuđe stvari, ukoliko se ne tiču nje. Tako da ovaj roman, čudnog imena, a još goreg sadržaja neće postati tema neke trač partije. Bila je osoba vredna poštovanja i ljubavi.
Stigao sam na vreme. Odvezli smo se na aerodrom. Još malo. Ponovo mi je Nina, izgleda nesvesno učinila uslugu. Otišla je sa Keiko do toaleta. Ema me gledala bezizražajno, ali kad sam progovorio videla se promena.
„Moramo biti tihi i brzi“, rekao sam.
„Zašto?“, podigla je obrvu.
„Zato što mi nije svejedno što sam te video uplakanu i zato što znam da naši polju*i nisu prijateljski.“
„Osetio si?“, ustala je sa stolice.
„Jesam, možda ne delimo isti osećaj, ali definitivno jesam.“
„Znala sam, način na koji si me gledao dok sam…..znaš.“
„Ema, kupio sam ti nešto.“
Izvadio sam knjigu i bez pitanja je ugurao u njenu torbu“
„Kada dođeš kući pogledaj je sama.“
„Knjiga, hvala ti….samo ja, za razliku od tebe ne volim puno čitati.“
„Podrudi se, jer ovo bi trebala biti naša knjiga, a kroz tu priču možemo oživeti naše trenutke.“
„Čitati ćemo je skupa, bićemo u kontaktu“, uzbuđeno je rekla.
„Razume se i to će biti samo naše iskustvo, samo naša osećanja.“
„Što baš knjiga?“, rekla je zagrlivši me.
„Zato što će doći dan kada možda nećemo postajati ni ja, a ni ti u ovome svetu….i vremenu. Sve što ćemo imati biće naša priča.“
„Poljubi me“, prošaputala je.
Bio sam sretan što žene duže ostaju u toaletu.
Kratko, ali to je bio svojevrsni pečat onome što je začeto, onome što tek treba da zaživi ili pak umre. Deo nas.

Gledao sam naše gošće kako odlaze.
„Emanuelle Vignier, voyage avec un sourire.“
Nina je bila šutljiva do samog lifta naše zgrade.
„Mislim da je Ema malo zaljubljena u tebe.“
Kod moje devojke je sve… malo.
„Kad si to primetila?“
„Ono veče kad su stigle.“
Zaustavio sam lift.
„Šta po tom pitanju da uradimo?“
„Ništa, mene je to čak malo i zabavljalo. Kakvi smo i kako se predstavljamo ljudi će se verovatno zaljubljivati u nas. Možda bi se trebali prestati prepuštati strastima i *ijama. Bojim se, jer nisam osetila ljubomoru iako sam celo vreme znala. Bez tebe…..“
Oborila je glavu u moje krilo. Lift je ponovo krenuo.
„Nina, ako sada prestanemo biti nešto što nas je izgradilo. Što nam je dalo smisao i puni nas energijom. Nešto što nas čini boljim ljudima, ne smemo tako olako odbaciti. Uhvatiti ćemo se u koštac i perverzni do krajnjih granica prepustiti se strastima.“
„Sviđa mi se“, gledala me.
Lift je stao.
„Moraš priznati da je prelepa i neobično zgodna“, rekla je izlazeći, „ i više od toga“, nadovezao sam se.
Podigla je obrvu. Naša vrata su levo. Otvorila su se ona ispred nas.
„Je li prošlo!“
Prasnuli smo u smeh. Na vratima je stajala teta Sanja sa povezom preko glave.
„Pa deco, pobogu, kakvi su ono vriskovi. Nina sine zar i ti.“
Nina je oborila pogled, ali i dalje se glasno smejala.
„Ti perverznjače, šta si radio tim devojkama.“
Stao sam u svoju odbranu i kroz smeh odgovorio:
„Ništa časna reč, ništa što inače ne radim.“
„Pa i u moje vreme se jebalo, ali nismo bili tako divlji.“
Njeno vreme. Govori kao da je njeno vreme prošlo. Muškarci u tri ulice do naše se okreću za njom jezika izplaženog do poda. U našoj ulici je nekoliko puta neobično zaprošena. Njeno vreme! Prezire li Sanja muškarce? Nasmejala se.
„Hajde napravila sam pitu od jabuka.“
Ćutke smo krenuli. Nismo bili gladni, ali pita od jabuka teta Sanje se ne odbija, čak ni po cenu života.