ODMAH, NAKON TIŠINE

29
Share
Copy the link

(…zaista se obrušavalo, kao sivilo januara, kao kiša sa susneži*, mnogo i hladno i bez sunca, i zašto da ne – kao snežna lavina … Matora Riba je izvirivala da vidi gde je Miloš, ako je opet ubije u pojam…uh…)

… oči psa u kojima je čučao udvojen mesec, krik bestidne noćne ptice u mračnom i hladnom – mom tunelu…obožedragi, u njemu je ipak beskrajan lavirint soba… nikada nije jednostavno, pomisli Matora Riba… ne samo da nije jednostavno, već je u svakoj sobi, u tom beskrajnom lavirintu, bila bar jedna žurka. Više nego u kurvanjskom hotelu…

(“Soba ili žurki?” upitao je MIloš.

“Seksa.” uzvrati Matora Riba. Zabava za sirotinju, zalepi još jedan citat Matora Riba preko očiju psa u čijem je očima živeo udvojen mesec koji je nešto imao sa markizom Lorija. I pas i mesec, pravo mu budi reci.)

Skidala je… miris deterdženta, omekšivača, kupka za telo, šampon za kosu, mleko za telo, dezodorans, parfem, jebenih sedam velova Maje koji su zaglušili čulo mirisa, i dublje…. zarivajući nokte u pore, kopajući kroz epidermis, dermis, hypodermis, skupljajući znojne žlezde, usredsređana, pažljivo ih odlažući… U svakoj sobi kurvanjskog hotela, sporo, kao u slow motion, po jedna Matora Riba je obavljala isti ritual u drugom vremenu, sleđenog lica od straha i čežnje za svojim blagom, kao i svaka tvrdica… kopala je po telu Onog Mladića, noktiju plavih od zime na koje su se ulepile iščupane dlake tuđeg tela… šape… pomisli… ali su njene oći već bile žute i nije bilo mesta za udvojeni mesec, Donoso, nije bilo mesta, kao što, ruku na srce, pod njenim šapama nije drhtalo telo nikakve markize…a rasla joj je ta zver pod noktima, i gomila pihtijastih tela koje je slagala, rastao je i šum teškog disanja okorelog pušača koji se umnožavao kroz sobe kurvanjskog hotela lavirinta koji je tunel….

…zgrčila se,bilo je previše naslaganih reči, previše nasumično iskidanog tkiva (pa ja uopšte ne poznajem anatomiju, pomisli Matora Riba) i previše iskidanih velova Maje, i ona se zgrči još jednom, još beskonačno mnogo puta pod osmehom Onog Mladića i niz butine joj krenu menstrualna krv…

(“Šta bi ovo?” zgranuto je upitao Miloš.

“Pojma nemam, mesečni ciklus…?” uzvrati Matora Riba).