Cvet, sa mirisa dva

23
Share
Copy the link

Oduvek sam znala da u sebi nosim čestice dva sveta. Ta dva duha su se mešala u meni još dok sam držala bojanku I farbala ograničena polja crteža za decu. Kao petogodišnje dete osećala sam da neće biti lako! Moraću biti snažna poput heroja da bi te dve duše mogle živeti u meni. Ali sam bila odlučna da prežive oba sijamska blizanca, jer bez njih ja ne bih bila jedinstvena.
Rođena sam kao dečak, lep I zdrav, umiljat I bistar. Voljen. Crnokos sa plavim, bistrim očima I svetle puti. Voleo sam tog dečaka, nisam nikad hteo da ga menjam. To je bilo skladno sa mojim telom. Odrastao sam u društvu drugih dečaka mog uzrasta, pravio sa njima šumske logore, gradio autićima puteve, menjao klikere….istina fudbal nisam voleo, ali sam ga igrao, nekad sam bio golman, nekad igrač u odbrani. No znao sam da nisam kao oni. Moji drugovi su imali drugačiji dah duše I iskru u očima. Ali ja im nisam bio stran, nisu primećivali da sam malo ali dovoljno drugačiji od njih. Kao dečaci voleli smo povremeno biti uz grupe starijih dečaka I mladića. Fascinirala nas je njihova energija koja već počinje da se bori I dokazuje, da nešto potvrđuje I želi osvojiti. Testoteron nije hormon, to je damar jedne energije koja traži jednu drugu, manje agresivnu I više tihu, da bi zajedno okrenule ključ kosmosa. Tako je od praiskona.
No moja energija je osećala nemir u prisustvu te agresivne I oštre žile protoka, tresao sam se od neke slatke čežnje za njom, nosnice su mi se širile, a zenice odlazile u beskraj želeći samo da ih gledam. Mogao sam satima stajati nepomično I posmatrati kako momci razgovaraju, glasno se prepiru, skoče pa se poguraju, opsuju pa se nasmeju, pljunu u prašinu I viknu u nebo plavo I duboko kao oko. No znao sam u sebi da ih moram posmatrati kradom, da ne smem njihovu pažnju skrenuti na sebe, da moram ostati tajan.
Kroz prve dane polnog sazrevanja I rane mladosti, a oni su nastupili već u drugoj polovini 4. razreda Osnovne škole shvatio sam da drugovi za mene postaju muškarci, izvori uzdaha I bola. Bilo je jasno da moja seksualnost traži pobudu u njihovoj lepoti. Ostala priča je ista kao I za sve one koji su osetili privlačnost muškarca, a rođeni su u istom polu. I moja je bila takva do 18g. kada sam shvatio da mi muškarac nije dovoljan. Nešto u meni tražilo je da bude rođeno. Intima sa momcima, koje su privlačili momci, bila mi je zadovoljstvo ali nepotpuno. To nije bilo ono zbog čega sam rođen.
Jedino pravo zadovoljstvo spoja I užitka sa drugim bićem mogu osetiti kao žena!
Uh ta misao mi je lomila mozak kao čekić orahovu koru. Pa ja sam muškarac, govorio sam sebi, I volim svoju muževnost, uživam u njoj, ja nisam žena. No ostajao sam nemoćan pred zahtevom u meni da seks za mene postoji samo kroz ženu. Sve ostalo je kretanje sporednim putem ka krivom cilju. Kako je moguće takvo nešto?! Moguće je, sve je moguće I Bogu dostupno. Muškarac I Žena u jednom telu kao u jednom stanu. I svako živi svoj deo prostora. Dugo mi je trebalo dok sam shvatio da je ona predivna I vredna biljka koja cveta u mom srcu. Nisam imao hrabrosti ni snage da joj ne dam da živi. Inače bih uvenuo ispod njenih umrlih latica.
Danas imam 27g. I dalje sam muškarac koji živi jedan normalan I običan život. No danas živi I ona sa mnom, tj. u meni. Ana. Tako se zove. Mila I nežna devojka diše I sanja. Voli muškarca kao cvet svoju rosu, uživa u njegovim usnama I ljubavi. On je gleda sa čudom, ali ona ga snagom svog postojanja opčini I uveri da je prava Žena. Rođena zbog njega koliko I on za nju. Rođeni da skupa svedoče čudo života nastalog iz ljubavi I za ljubav.